Blog o hrvatskom jeziku, govornom i pisanom. Arhiv tekstova pisanih na dvjema domenama - i nastavak. Savjeti i rasprave o jezičnim problemima. Forum.
Bavio sam se dosad mnogim mitovima. Jezičnim, kulturnim, svakakvim. Npr. time da u kronici Ferenca Črnka, komornika Zrinskog i svjedoka sigetske bitke, spominju ustaške krilatice, da je “Mein Bücken” stari zagrebački pozdrav, da se burek pravi isključivo od mesa – uobičajenim temama dakle, no jedan sam mit preskočio: da rečenicu ne treba započeti veznikom. Podsjetio me na to naslov koji sam nedavno vidio.
Da ne duljim previše: rečenicu ne treba započeti nekim veznicima. Tzv. biblijski “i” (I blagoslovi ih Bog i reče im…) pridonosi ritmiziranosti i uzvišenosti religijskoga teksta; u primjeru “I lipe su procvjetale!” veznikom uspostavljamo vezu s neiskazanim ili neverbaliziranim okolnostima u kojima komunikacija započinje (dan je lijep i topao, naslućuje se nadolazeće ljeto – i lipe su procvjetale); umjesto da komu kažemo: “Daj, daj, nastavi!”, reći ćemo samo: “I?!” – što je cjelovit iskaz usmjeren na kontakt, njegovo poticanje i produživanje (Jakobsonova fatička funkcija jezika). No nećemo razgovor ili odlomak započeti s “također” – bilo bi to besmisleno jer nam nedostaje izvanjezični kontekst potreban za razumijevanje. Isto vrijedi za konektore poput “drugim riječima”, “prema tome” i sličnima, koji na semantičkoj i pragmatičkoj razini nisu samostalni.
Jezik i gramatiku ne treba shvaćati formalistički i paušalno. Trebate li štogod istaknuti, jasno da ćete na početku rečenice upotrijebiti veznik. Pitanje je uostalom je li posrijedi veznik ili čestica – intenzifikator, modifikator ili konektor (o tom ćemo drugom zgodom). Stoga onaj početni “također” kao pojačivač sasvim dobro funkcionira na nekom drugom mjestu razgovora ili teksta. Kad ima što istaknuti ili povezati. U suprotnom, nema svrhe upotrijebiti ga.
Komplicirano, ha? A tek sam dvije-tri stvarce naveo.
