Bespilotna i besposadna letjelica

Kako objašnjava Hrvatski vojnik, bespilotna letjelica jest programirana letjelica čije djelovanje potpuno ovisi o senzorima i programima koji se nalaze u memoriji njezinih sustava, a besposadna letjelica mali je avion kojim upravlja pilot koji sjedi u određenom matičnom avionu. To stvara prilično velik problem u komunikaciji zato što smo desetljećima sve letjelice kojima se upravlja izvana, od dronova nadalje, zvali bespilotnima. Što se vidi u tekstovima na brojnim portalima. Ljudi se zato s pravom pitaju kako su neki novinari odjednom došli do besposadnih letjelica.

Članak koji sam linkao dokazuje da dosadašnja jezična praksa iz vojne perspektive više ne vrijedi. Sve čime upravlja čovjek trebali bismo zvati besposadnim letjelicama, a sve čime upravlja računalo bespilotnim letjelicama. U redu je međutim biti kritičan kada je riječ o općem značenju i svakodnevnom jeziku. Dapače, i poželjno. Vojna terminologija nije opravdanje za kršenje pedesetogodišnje konvencije, jezik ne funkcionira tako.

Ako je posrijedi stručni članak, to je drugi par rukava, tada treba rabiti metajezik. No običan tekst u novinama ne zahtijeva tu razinu stručnosti. Jezična konvencija većine govornika nalaže da se upotrijebi svima poznat naziv, bespilotna letjelica, jer ona to načelno i jest. Vojska za svoje potrebe do mile volje može cizelirati, razlikovati džojstik od računalnoga programa i izviđanje od borbenoga djelovanja, ali nama takva distinkcija ne treba zato što narušava obavijesnu preciznost i razumijevanje.