Bok!

Primijetio sam da hrvatska Wikipedija više ne navodi onu glupost o “starom austrijskom pozdravu” u kategoriji Etimologija nego ju je, gle čuda, strpala u kategoriju Zanimljivosti! Trud se očito isplatio. Šteta što je objašnjenje nemušto, katastrofalno sročeno i izgleda kao da ga je napisao računalni robot, a ne čovjek. Možda i jest, doduše, znana nam je njezina kvaliteta.

– određeni izvori na internetu navode da navodni arhaični austrijski pozdrav “Mein Bücken”, koji je navodno iskvarena verzija austrijskog njemačkog koja se u Zagrebu čitala kao “majn bokn” ili “moj naklon”, nije pozdrav u njemačkom jeziku i ne postoji značenje navodnog starog izraza “moj naklon”. Njemačka riječ “Bücken” znači prevedeno na hrvatski “saginjanje”.

Ponešto sam ga prepravio, a dodat ću dvije činjenice koje će, vjerujem, dokazati kako je prijašnja “teorija” upravo nevjerojatna podvala. Prvo, ni u jednoj hrvatskoj, austrijskoj i njemačkoj knjizi ili rječniku pozdrav “Mein Bücken” nije zabilježen, što je dozlaboga čudno ako je riječ o nečemu što se svakodnevno ponavljalo i čulo. Prije ili poslije neki bi pisac, barem autentičnosti radi, zapisao tu sintagmu, isto onako kako je Šenoa primjerice naveo “pomoz Bog i sveti Nikola” ili “pomoz Bog”.

Drugo, ne postoji glasovni zakon po kojem bi se /i/ (u “Bücken”) mijenjao u /o/, toga u lingvistici nema. Ali ono čega ima, recimo tisuću puta uočeno i opisano obezvučenje završnoga suglasnika (vrak, krf) u kajkavskom narječju, savršeno objašnjava promjenu bog > bok. I to je tô, nema dalje!