logo

Zašto su na Filozofskom odjednom izmislili konsultacije?

logo

Nema razloga da pišemo konsultacije umjesto konzultacije jer riječ u izvorniku nema dva s (con + selere). Inzistirati? In + sisto. “Udvojeno s” imamo primjerice u disertaciji, zato je pišemo sa “s”, a ne sa “z”; naime – dis + serere = disserere, od čega se razvilo dissertare, a na posljetku i dissertatio. No ima mnogo, previše iznimaka (noviji luksus umjesto luksuza, nepotrebno; galicizam pejzaž postao je analogijom pejsaž, kao da je riječ o latinskoj posuđenici i slično) pa je i to pravilo dvojbeno iako imamo oblike: esencija (essentia), disolucija (dissolutio, dissolvo), agresija (aggredior, aggredi, agressus sum), digresija, disocijacija (dissociare), asocijacija, disonanca (dissonantia), posesivnost (possidere), impresija (imprimere, impressus), asistencija (assistere), diskusija (discutere, discussus), emisija (emittere, emissio), fosil (fossus, fossilis), masa (massa), misa (missa), profesor (professor), secesija (secedere, secessio), (ko)misija (co)mmissio), klasik(a) (classicus)… I za kraj Borg – asimilacija (assimilatio).

Načelno, svako “s” između samoglasnika prelazi u “z”, to vrijedi ponajprije za imena, primjerice Cezar (Caesar) i Heziod (Hesidios/Hesiodus). Skupovi “ls”, “ns” i “rs” uglavnom mijenjaju “s” u “z” (emulzija, menza, Perzija – emulsio, mensa, Persia). Kažem uglavnom; ako je to “s” između suglasnika, često ostaje “s” – npr. konstelacija (constellatus). Također, “s” neće prijeći u “z” ako je drugi dio neke složenice samostalna riječ (asimetrija – simetrija). Ako se spomenuto “ss” nađe između samoglasnika, ostaje s, a ako je samo jedno “s” između samoglasnika, najčešće prelazi u z, primjerice – konfuzija (confusio), rezidencija (residentia), kohezija (cohaere, cohaesus). U tu skupinu ulazi i vrlo česta zabluda – kaseta, a ne kazeta; došla nam je iz starofrancuskog casse -> casset -> cassette.

Comments are closed.

logo
logo
Powered by WordPress | Designed by Elegant Themes
error: Alert: Content is protected !!